Svetu misu zadušnicu predvodio je fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene. Bilo je oko 45 svećenika, 10-tak časnih sestara, bogoslovi i ostali vjerni narod. Nakon mise bio je sprovod na groblju Karauša.
OPROŠTAJNI GOVOR GVARDIJANA FRA NIKICE VUJICE OD POK. FRA TOMISLAVA TOMIČIĆA
Na početku sv. Mise zadušnice
Draga braćo i sestre i ostala rodbino pok. fra Tomislava (Mato) Tomičića, mnogopoštovani oče provincijale fra Lovro, prečasni dekane Marko, poštovana braćo fratri, svećenici, časne sestre, bogoslovi, dragi vjerni puče, okupili smo se povodom smrti našega brata fra Tomislava Tomičića. Svojom nazočnošću želimo izraziti prije svega svoje poštovanje i zahvalnost jednom životu, smještenom između dvije stvarnosti, rođenja i smrti, konkretno životu pokojnog fra Tomislava. Naša nazočnost je u isto vrijeme i izraz sućuti s ožalošćenima – njegovom rodbinom: braćom Ivanom i Jozom, sestrama Lucom i Katicom, zetovima Mirkom i Ivom, nevjestama Katicom, Anicom i Katom i ostalim; te s njegovom redovnočkom zajednicom kojoj je svom dušom pripadao. Uz pozdrav i zahvalnost mnogopoštovanom ocu provincijalu, koji će predvoditi ovo sveto misno slavlje, i svima vama, pozivam vas da učinimo za našega fra Tomislava ono jedino i najviše što u ovom trenutku možemo, a to je da prikažemo ovu svetu misu za ispokoj duše našeg fra Tomislava Tomičića. Molim Vas, mnogopoštovani oče provincijale da započnete sv. Misu!
Iza popričesne molitve
Poštovani prijatelji i dragi vjernici, uz iskrenu sućut rodbini našega fra Tomislava, želim izložiti njegov životni put, koji je najvećim dijelom bio obilježen svjedočenjem Radosne vijesti, evanđelja, svemu stvorenju po primjeru poniznosti sv. Oca Franje iz Asiza, te uputiti riječi oproštaja od našeg subrata fra Tomislava, člana naše Provincije Bosne Srebrene i Franjevačkog samostana Duha Svetoga, Fojnica.
Fra Tomislav Tomičić, krsnog imena Mato, rođen je 14. veljače 1936. godine u Buseljima, župa Busovača. Roditelji Pero Tomičić i Ivka, rođ. Gujić rodili su maloga Matu kao drugo od osmero djece u svojoj obitelji (dvije kćerke i šest sinova). Osnovu školu započinje i završava u Busovači. Kao stariji brat u obitelji, Mato je često čuvao svoju mlađu braću i sestre, jer su roditelji morali raditi i zarađivati svakodnevni kruh za mnogobrojnu djecu. Godine 1954. odlazi u Kreševo, gdje susreće fratre protjerane iz svog samostana od strane komunističkih vlasti. I tu, u Kreševu, mladić Mato upoznaje način života bosanskog ujaka. Taj primjer svjedočenja evanđelja Matu je još više učvrstio u njegovom odgovoru na Božji poziv posvećenog života. U Kreševu ostaje do početka 1957. godine, kada odlazi služiti vojsku u Valjevo. Iz vojske se vraća u Provinciju, u Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska. Pred fra Bernardinom Matićem, delegatom provincijala, obukao je franjevački habit 2. veljače 1960. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata proveo je u Kraljevoj Sutjesci, u samostanu, gdje je 3. veljače 1961. godine položio prve zavjete pred fra Borisom Ilovačom, provincijalom. Svoje svečane zavjete položio je 3. veljače 1964. u Fojnici. Početkom 60-tih započinje njegovo službovanje, najprije u samostanu sv. Ante na Bistriku, pa u samostanu na Gorici u Livnu, kada je gvardijanom bio fra Hrvoje Duvnjak. Potom je službovao na Petrićevcu (1969. – 1973.), Fojnici (1973. – 1977.), Kraljevoj Sutjesci (1977. – 1979) i Fojnici od 1979. do smrti.
Veći problemi s njegovim zdravljem započeli su u veljači ove godine, kada je ustanovljena dijagnoza diabetesa. Uoči Cvjetnice, 27. ožujka, oko 16 sati imao je moždani udar i oduzetost desne strane tijela. Isti dan je hospitaliziran u bolnici Nova Bila. Nakon oporavka u bolnici, vraćen je u samostan na kućnu njegu. Bio je pod stalnim nadzorom medicinskog osoblja i tretmana fizioterapeuta, te brigom fratara i sestara. Ipak, svidjelo se Gospodinu uzeti k sebi našeg subrata fra Tomislava Tomičića, u srijedu, 26. svibnja 2010. godine u 17.47 sati. Fra Tvrtko Gujić ga je opremio svetim sakramentima: ispovijedi, bolesničkog pomazanja i pričesti.
Pokojnog fra Tomislava možda ćemo najviše pamtiti po njegovoj uzrečici ''ćaće ti'', i zbog toga je imao prepoznatljiv nadimak Ćaćeti ili kraće Ćaća. Bio je čovjek tih, staložen. Nije bio sklon nikakvim svađama, a napose sukobima, pa i onda kada se možda trebalo suprotstaviti. Ako se i za koga može reći da je volio samostan kao dušu svoju, onda je to bio naš Ćaća. Brinuo se za samostansku imovinu, koju je na svoj način znao braniti i sačuvati. Bio je memorija samostana. Znao je mnogo o samostanu kao građevini. Posebno nam je bilo dragocjeno njegovo znanje o sadržaju bogatog blaga Muzeja i biblioteke. Pune dvije godine proveo je na svakodnevnom čišćenju starih knjiga, s kojih je sa svakog lista, strpljivo i ustrajno, četkom skidao prašinu, kako su mu već bibliotekari pokazali. Njegova ljubav prema samostankom kulturnom blagu bila je velika, a to se mogli primjetiti i mnogi posjetitelji kojima je na svojstven način pokazivao kulturno blago našega Samostana. Sakupio je vrijednu i veoma bogatu zbirku upaljača, značaka, poštanskih markica, starih predmeta, knjiga, starih fotografija i sl. Njegova soba bila je puna vrijednih stvari, od alata za rad do najstarijih predmeta i knjiga Samostana. Njegovom ljubavlju i radom sačuvane su mnoge samostanke vrijednosti. Dok je bio mlađi, svake godine je išao na odmor, a po povratku je svakom fratru i časnoj sestri donosio na dar poneku sitnicu. Bio je ponizan i skroman. Vrlo malo je trošio za svoje potrebe. Sve što bi imao davao je samostanskoj zajednici i potrebnima. Nakon puno godina neodlaženja na odmore, prošlo ljeto je bio na odmoru na Sućuraju. Svoju lijepu naviku opet je ponovio, svima nam je donio svoj dar, i time nas podsjetio na Ćaću iz mlađih dana. Inače je rijetko putovao i uglavnom se kretao u krugu samostana. Od njegovih putovanja, poznata su njegova hodočašća sv. Anti u rodnu župu Busovača. Zadnjih godina i to je izostalo zbog njegovih godina. Imao je vjerojatno svojih zdravstvenih poteškoća, ali ih nikada nije pokazivao ili izricao. Liječniku nije nikada išao, sve do zadnjih dana njegovog života. U studenome 1993. godine Ćaća je doživio strašan događaj. Prvo odlazak vjernika u progonstvo, a potom najstrašnjie: Pred njegovim očima banditi su strijeljali gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića. Iza toga događaja zavjetovao se da neće jesti meso dok se rat ne završi i dok se vjernici ne vrate iz progonstva. Taj svoj zavjet je kroz šest godina i održao. Uz njega su bile vezane i mnoge anegdote, koje su bile simpatične i samo njemu svojstvene.
Ovom prigodom, želim se zahvaliti svima koji su nam ovih dana izrazili sućut. Želim se zahvaliti medicinskom osoblju iz Nove Bile, Fojnice, Gojevića i Bakovića, posebno dr. Nadi Sijerčić, dr. Vlasti Ivanović, dr Radmili Tuka, dr. Elvedinu Dini Huskiću, gospođi Dragani Galić, fizioterapeutu Zemki Kujoviću, Ivanki Marković, Bobanu Trifkoviću, časnim sestrama i ostalim koji su njegovali fra Tomislava u njegovoj bolesti.
Fra Tomislave, na koncu želim se i Tebi obratiti. Hvala Ti na svemu! Na tvojoj poniznosti i dobroti, napose. Znam da me sad čuješ i pretpostavljam što ćeš na koncu – kada Te odnesemo i pokopamo na Karaušu, među ostale naše fratre, od kojih si mnoge dvorio kada su bili bolesni – kazati: Ćaće ti! To je bio tvoj česti odgovor, pa onda i nadimak po kojem te prepoznajemo i nakon ovoga tvoga zemaljskog putovanja.
Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!
Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Samostana Duha Svetoga u Fojnici, fra Tomislav (Mato) Tomičić, časni brat, preminuo je 26. svibnja 2010. godine u Samostanu u Fojnici u 17.47 sati, u 75. godini života. Misa zadušnica bit će u samostanskoj crkvi u Fojnici, 27. svibnja 2010. u 16 sati, a potom sprovod na mjesnom groblju Karauša. Fra Tomislav Tomičić, sin Pere i Ivke, rođ. Gujić, rođen je u Buseljima, župa Busovača, 14. veljače 1936. godine. Franjevački habit obukao je 2. veljače 1960. u Kraljevoj Sutjesci. Godinu novicijata proveo u Kraljevoj Sutjesci, gdje je položio i prve zavjete, 3. veljače 1961. godine. Svečane zavjete položio je u Fojnici, 3. veljače 1964. godine. Službovao je u Samostanu na Petrićevcu (Banja Luka) (1969.-1973.), Fojnici (1973.-1977.), Kraljevoj Sutjesci (1977.-1979.) i od 1979. do svoje smrti u Fojnici.
U srijedu, 26. svibnja 2010. godine, održana je mjesečna rekolekcija za fratre triju drevnih samostana (Kreševo, Kraljeva Sutjeska i Fojnica). Predavanje na temu ''Franjevac - svećenik'', održao je fra Darko Drljo, župnik u Žitačama. Duhovna rekolekcija je održana u okrugloj dvorani Muzeja, a sudjelovalo je tridesetak fratara i svećenika. Nakon sv. mise u samostanskoj crkvi, uslijedio je ručak i bratsko druženje u konobi Muzeja. Domaćini slijedeće duhovne rekolekcije bit će fratri iz samostanskog područja Kraljeva Sutjeska.
