• Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Samostan Klarisa - Brestovsko

Za Sv. M. Klaru, kako je već svima poznato, kaže se da je biljčica sv. o. Franje.  Pa dok je ona crpila snagu za život po Bogu i u Bogu po njegovom snažnom primjeru i propovijedima, Isus je u toj divnoj djevici veoma poniznoj duboko zasadio evanđeoski vrt te je, iako zatvorena, zasvijetlila takovim sjajem da je evanđelje sada kao nova i svježa mladica ulazilo u duše. Ljudi je nisu mogli vidjeti jer je bila zatvoren vrt i zapečaćen zdenac u divnoj klauzuri, ali kako kraljevstvo Božje nije okovano ono je počelo bujati kao da je Isus opet došao na zemlju. I kao takva nije mogla ostati da sama uživa tu Božju blizinu već je svim srcem težila da se Evanđelje proširi po svem svijetu, da svi zavole Isusa , jer koliko god duše ne mogu bez njega biti sretne tako je i On potreban duša i njihove ljubavi. To joj je davalo veliku snagu i žar da osniva nove samostane i šalje sestre u nove bojeve za Krista. Po mnogobrojnim samostanima koje je osnovala vidi se koliko je bila plodna duhom. Srcem i dušom sva predana Isusu On je uzvraćao još većom ljubavlju na taj način što su se klarise brzo proširile po svem tada poznatom svijetu. Tlo Hrvatske pokazalo se veoma plodno i mnogi samostani su tu procvjetali. No, Božjim dopuštenjem, što je samo njemu poznato zašto, svi su samostani doživjeli ukinuće ili od Napoleona ili odredbom austrijskog cara Josipa II. Samo splitski samostan uspio se oduprijeti svim olujama vremena i ostati veliko svijetlo i nada za naš narod. Mogu se tražiti mnogi razlozi koji su većinom dostupni samo ljudskom razumu, ali ono što Bog hoće to vidi i razumije samo vjera koja zna da se ništa ne događa bez Božje volje.

Splitski samostan je osnovan godine 1308 i što više stoljeća prolazi on sve jače svijetli i postaje sve vidljiviji znak Božje prisutnosti. Kao što je sv. Damjan bio bedem protiv saracena tako su i klarise u Splitu lijek i obrana gradu te ga čuvaju i lijeće od bolesti modernoga društva. Život u jednom zatvorenom samostanu ne stoji na mjestu kako se možda mnogima čini. On ima staro a uvijek dobiva novo da ono staro ne stari već se u Kristu uvijek obnavlja. To je život pun smisla, radosti a nadasve života za nebo ali hodajući po tvrdom popločanom putu. Sestre su duboko svjesne, kako reče sv. O. Franjo, da se ne živi samo za sebe već treba i drugima koristiti. Od materijalne do duhovne pomoći dokazale su da, iako su se svijetu zatvorile, snažnim duhom suosjećaju sa ljudima u svim njihovim problemima.

Ta tko najbolje  može spoznati što čovjeku treba nego onaj tko je trajno u vezi sa Bogom, ali Bogom koji je došao na zemlju, koji je živio kao siromah i umro kao zadnji bijednik. Zar će taj Bog – Isus – ostati ravnodušan na sve to, ali on mora imati produženu ruku a to su svi koji čine dobro bližnjima. Klarise su u velikoj mjeri dobročinitelji ne samo po molitvi, pokori, siromaštvu kako se često to naglašava kao i pružanje utjehe sa duhovnim savjetima i razumijevanjem. Ali tko vidi onu žrtvu koja je Bogu veoma mila što su sestre u takvom položaju u odnosu na svijet kao zadnje osobe. One se izjednačuju sa ljudima bez autoriteta, bez ikakvog nadanja i želje da im ovaj svijet što ponudi. I zato  njihovo svijetlo  obilno rasvjetljava i pokazuje put ljudima u tami i nikad se neće ugasiti dok prihvaćaju Isusov izazov – biti zadnji i nepoznat. Jer to je najvrjednija veličina biti sakriven i blažen je onaj kome je Isus udijelio tu milost. Jer sve što se vidi vrijedno je kad se samo po Njemu vidi. I Isus je nakon skrovitog života po Očevoj volji krenuo u javno djelovanje.  Pa i po sakrivenosti Klara već stoljećima svijetli izvanrednom svijetlošću. Ona je skriveno molila ali svijetlost iz njena lica nakon jedinstva s Bogom sestrama je sve govorila. Sva sveta mjesta i nakon toliko stoljeća živo pričaju o dvjema svijećama – Franji i Klari – i cijela priroda pjeva o njima. Nije ovo neki pjesnički zanos već živa istina u kojoj se svatko može uvjeriti kad posjeti Asiz i njegovu okolicu. Zaručnica Franjina – siromaštvo – u Porcijunkuli u svakom kutu miriše a to sigurno radi Gospe Anđeoske, također siromašne koju je naš Otac kao Bezgrešnu izabrao za zaštitnicu i tako prenio na cijeli franjevački Red. Klarise su izvanrednom pobožnošću vjerne toj Franjinoj karizmi, i po Mariji, s Marijom i Mariji ljube Isusa.

Svojim bujnim životom splitski samostan kao već veliko i obilno rodno stablo osjetio je da mora dalje rasti. Pa kao što miris ima svojstvo da se širi tako i cvjetovi toga stabla željeli su prenijeti Kristovu slavu. Pred kraj II svjetskog rata četiri sestre krenule su u Zagreb da bih do danas taj samostan jakim životom bujao. A dana 11.06.1989 osnovan je ovaj samostan u Brestovskom. Četiri sestre kao mladice životnog samostana u Splitu krenule su u novo osvajanje. Tako je i po njima prisutno svijetlo koje je sv. M. Klara po svojim sestrama pred 700 god. zapalila na splitskom tlu pa smo sretne da smo i mi jedna zraka toga sunca. Malo se tko može pohvaliti tolikom tradicijom koja je ove godine, 28.-29.03 mjeseca, svečano obilježena otvaranjem jubilarne godine Symposijem na diku sestara i hvalu građana Splita koji će to dugo pamtiti.

Iako je ovaj samostan u BiH nov, svejednako živeći kao loza na Franjinu i Klarinu panju osjeća i nosi u srcu svu povijest franjevačkog pokreta. Jer nisu važne godine, kako i Sveto Pismo kaže, već ljubav i životnost kojim sestre u ovom samostanu obiluju. Sretne smo što nas je Bog postavio baš u ovaj centar koji obiluje Franjinim duhom. A to je duh Evanđelja, duh Kraljevstva Božjega za koje se jedino isplati živjeti i sebe žrtvovati. No to je sve protkano radošću, pjesmom i trajnim osmjehom u svim prilikama života. Mnogi koji dođu, posebno mladi, vole čuti kakav je naš dnevni red. I kao da nekako ostane na tome. A to je kao da ste pročitali novinski članak ili kao lonac u kojem ste skuhali jelo. Lonac je obavezno potreban kao i dnevni red ali onaj sadržaj je važan. A taj sadržaj se dobiva u trajnoj vezi s Isusom i Marijom po Franji i Klari koji su obnovili ondašnji svijet jer su se do kraja zaljubili u Boga. Ali kako ta ljubav ne isključuje zemlju, jer smo ipak njezini članovi, sestre svjesne svojih potreba i po savjetu Crkve rade, tj.  peku hostije i obrađuju vrt da imaju osnovno za život. Naša Zajednica je brojčano malena ali to ne smeta jer Bogu nisu potrebna samo mora i velike rijeke po kojima plove brodovi. Mi smo zadovoljne da smo mali potočić skriven u gustoj šumi, ali koji svojim žuborenjem daje izvanredan ugođaj izletniku koji se tu nađe. On, potok, svojom bistrom vodom napaja male životinje i male ptičice, ali dali zaista male? U toj malenosti imamo veliko srce za cijelu franjevačku obitelj. Redovno pratimo rad našeg Oca Generala Josè Rodriguez Carballo O.F.M. pa nam je donijela posebnu radost vijest u glasniku ,,PRO MONIALIBUS,, koji donosi vijesti o klarisama po cijelom svijetu…pismo O. Generala u kojem preporučuje da se ujedinimo sa manjom braćom i da ih pratimo molitvom u njihovom apostolatu. O. General  obećava da će imati uvijek brigu za nas i osjeća se odgovoran prema Oporuci sv.M.Klare – 29. za klarise. Želi da i mi budemo povezane s Njim po molitvi i da svi samostani klarisa budu u toku svih događaja za pripremu Jubilarne 800 godine osnutka Reda. (Rim, 8.04.2007) Mi smo se  svom dušom odazvale i molimo za sretan i plodan uspjeh.

Također nas raduje čitati u vjerskim glasnicima što se zbiva kod naše braće i sestara. Dopisujemo se sa mnogim samostanima klarisa po svijetu a najljepšu vezu imamo sa našim matičnim samostanom u Splitu a također sa Zagrebom, Požegom, Nazarijem u Sloveniji i Čajtom u Austriji. Radovalo nas je kad je pokojni sveti Otac Ivan Pavao II. u Vatikanu otvorio prvi klauzurni samostan i prvi stanovnici su bile klarise. Ne promiču nam ni putovi svetog Oca Benedikta XVI kao i sve crkvene smjernice.  Jer takav je bio sv. O. Franjo i sv. M. Klara, pa naravno da moramo i mi biti takove. Zato se ne bojimo budućnosti jer tko s Bogom u Petrovoj Crkvi gradi taj gradi na hridini i nikakva ga oluja ne može oboriti. Ako je nekada i teško sve se sa radošću podnosi i prihvaća.

Ovaj naš samostan klarisa u Brestovskom otvoren je 11.6.1989. Četiri sestre iz splitskog samostana došle su  u BiH da i na ovom tlu djeluje jedna ovakva kontemplativna zajednica. Povijest ovog samostana nije duga ali je, po riječima mnogih, na blagoslov ovom kraju.

Naš Samostan klarisa u Brestovskom osnovan je 11.06.1989. godine Došle su četiri sestre iz splitskog samostana „Sv. Klare“ da nastave djelo svoje svete Utemeljiteljice. Duhovnost klarisa je živjeti u šutnji, kontemplaciji i klauzuri ali ipak u ljubavi prema čovjeku jer se žrtvuju za njega i Bogu preporučuju potrebe svih ljudi. Samostan je smješten oko 8 km. od Kiseljaka u lijepoj župi “BRESTOVSKO“. Iako je od osnutka tek dvadeset godina njegov opstanak je prokušan u prošlom ratu kad su sestre herojskom hrabrošću u zapaljenom samostanu, oslonjene samo na Božju pomoć, ostale da čuvaju ovo sveto ognjište, a tako i mnoge granate nisu ih smele. U ovom kratkom vremenu samostan su posjetile mnoge poznate osobe, a pismena korespondencija je sa prijateljima po većem dijelu svijeta. I tako, zatvorene bez buke, cijelom svijetu šaljemo poruku o vrijednosti života koji je samo u Bogu, s Bogom a za brata čovjeka. Prigodom velike obljetnice- 800 god. Franjevaštva sjedinjene smo s Braćom i Sestrama u duhu našeg sv.O.Franje i Sv.M.Klare a sve blagoslovom Isusa i Marije.

SS.Klarise iz Brestovskog

 

Župa Fojnica

Trenutno aktivnih Gostiju: 27 
Posjete Sadržajima : 200644



Copyright © by Franjevački samostan Fojnica | All rights reserved | Designed by webmaster