Muzejska zbirka (skenirana knjiga: Fra Mijo V. Batinić ''Franjevački samostan u Fojnici od XIV. do XX. stoljeća'')

Kategorija: Muzej

Povjesnih starina i inih rijetkosti posjeduje toliko ovaj samostan, da se mogao od njih sastaviti krasan muzej, i taj se uistinu ove godine sistematski uredio, kad se uregjivala i knji­žnica. Muzej ispunja jednu prostranu sobu, u koju je ulaz iz knjižnice. Premda ne svojim obiljem, ali starinom i važnošću svojih predmeta za bosansku povjest ovaj privatni muzej zauzima najodličnije mjesto u domovini. Muzej je razdijeljen na 10 zbiraka, kojih ćemo sadržaj iscrpivo donijeti.

I. Zvjezdovića zbirka. Predmeti u njoj jesu malobrojni, ali su od prevelike važnosti za bosansku povijest tamo od vre­mena bosanskog kraljestva, datiraju iz god. 1463. Za veliko čudo, da kroz onake sutbine, progone, paleže ipak su franjevci spasili na životu ove dragocjenosti! Jesu pak ove: 1. Athname. Ovo je ona ista Athname (ugovor), o kojoj je u početku ovog djela govor; a izmolio ju je fra Angjeo Zvjezdović, tada starješina bos. franjevaca, od osvojitelja Bosne Fati Mehmeda II. na Milodraževu 1463., kao zalog sloboština franjevcima i katolicima. Ova je povelja kroz 400 godina bila za njih prava ''magna charta libertatum'', te je kao zenica oka čuvana i u onim krutim progonima sva suzama natopljena. Ovdje donosimo njezin sadržaj u prijevodu: ''Ugovor (Athname), dat od sultana Mehmeda Hana godine po Hegjiri 868., po Isusu pak 1463. Uvi ugovor sadrži sloboštine bosanskih misnika, ili rubana (redovika). – Od mene sultana Mehmeda Hana svima – bili gospoda, bili priprostiti – na koje spada, nek im je poznato: Budući da imam osobitu milost i previsoku naklonost prema bosanskim rubanima, koji imaju i nose ovi ferman, stoga zapovijedam, da nitko niti njima, niti crkvama njihovim ne uzrokuje ikakvu dosadnost oli smetnju, tako da u mojim zemljama mogu pre­bivati bez ikakva straha Koji su pobjegli, pa se vrate, nek budu sigurni i slobodni u mojim zemljama, i nek bez zapreke prebivaju u svojim crkvama. Nitko od mojih velikaša, ili vezira, ili od mojih vjernih podložnika (muslomana) nek se u njihove stvari ne miješa, nek ih ne buni, ili im kakovu mu drago dosadnost ne čini. I oni neka su prosti u svojim prebivalištima i cr­kvama ne samo u ime sebe, nego i u ime onih ljudi, koje bi možda iz tugjih zemalja doveli. Buduć je dakle moja osobita milost i previsoka obrana nad rečenim rubanima, radi toga dajem ovu zapovijed i zaklinjem se Stvoriteljem neba i zemlje, sa sedam svetih knjiga, s velikim prorokom našim, sa sto dva­deset i četiri hiljade sudaca, s ovom sabljom, kojom se pašem, da rečene rubane nitko ne znemiruje, ne dosagjuje im i ne suprotivi im se, doklegod oni budu vjerni meni i mojim zapovijedima. Dato na polju Milodraževu, godine gore spomenute''. 2. Zvjezdovića plašt. Od pamtivijeka je predaja, da je osvojitelj Bosne, Mehrned II. davši Zvjedoviću   Athnamu zaogrnuv ga tom prigodom plaštem (binjišem), što je kod osmanlijskih vladara bio znak odlikovanja. Taj plašt pohranjen je u ovoj zbirci. 3. Barjultija Skender-baše. Ova burjultija (isprava) data je takogjer Zvjezdoviću od bosanskog sandžak-bega Skenderpaše g. 1486. Pisana je bosančicom, te stoga  ima za našu povjest znamenitu važnost kao prvi poznati spis osmanlijske uprave u Bosni, koji je pisan bosančicom. Ta isprava doslovce glasi u latinici ovako: ''Milostiju Božiom i poveljenjem velikoga gospodara i velikoga emir-sultana cara Fajazita-bega mi gospodin Skender-baša, gospodar bosanski dajem vam na znanje vsijem i vsakom človjeku, komu se podoba i prjed koga lice dogje sai naša kniga otvorena s našijem biljegom gospodckijem, kako učinih milost počtenomu kuštodu pra Angelu, da si hodi slobodno vsudije po rusagu gospodina cara; izvan rusaga gospodina cara ako bi hotio poći, kako je po njihovu zakonu, da se ne zadije za nj nitko sluga gospodina cara, ni turčin, ni kaurin, ni martolos, ni nijedan človjek. Zato mu učinih milost, jere je počteni redovnik i pak su nam službeni negova bratja, knez Domša i knez Milutin, jere imaju tako i knige gospodina cara. To mu je vjera i rječ naša gostpodeku i da mu se to ne potvori, doklegodje pravo i vjerno hodi. I na to mu vjera i rječ naša gospodeka i sai naša kniga otvorena. – Pisano 1486. lito. mjeseca augusta, 20. dana.'' 4. Zvjezdovića slika i ploča. Ova je povećana slika na emailu izragjena po slici iz XVII. vijeka,   što se nalazi u Bandulovića evangjelistaru. Ploča kamenita sa latinskim natpisom jest sa Zvjezdovića groba iz stare crkve, prije požara.

II. Miletića zbirka. Ova velika zbirka – krcata dva ormara – jest tako sjajna, gdje se priljeva zlato i srebro, da bi mogla zauzimati dostojno mjesto u najvećem muzeumu. Do­stojna je najvećeg sina Bosne, neumrlog biskupa Milete! Evo predmeti te zbirke, koje su pripadale biskupu Miletiću, a on ih ostavio ovom samostanu, kao svojoj rezidenciji: Skupocjena paramenta sa pripadajućim dijelovima, vezena suhim zlatom; Mlogobrojne biskupske  rukavice i misne cipele, krasno ragjeno; Jedanaest biskupskih mitara, više bireta, kapica; Velika uljena slika biskupa Miletića, kojega predstavlja u g. 1803., kad je posvećen za biskupa. Ova je maljana od slikara Seitza, a po ori­ginalu, što se nalazi u toliškom samostanu, darovanom od blagopokojnog biskupa fra Iliji Starčeviću; Tri prsna križa (pektorala) biskupova, jedan je velika dragocjenost, dar cara Franje I. Sastoji se od 7 imitiranih smaragda, optočenih briljantima, u zlatnom okovu; Dva biskupska štapa (pastorali); Dragocjen pozlaćeni pladanj i vrč za pranje ruku biskupu pri svečanoj službi Božjoj. Ovo je i sa umjetničkog gledišta mnogo vrijedno: savršena izratba u rokoko-slogu; na pladnju   alegorični relief, kako sv. Gjuragj oslobagja zasužnjenu djevicu od zmaja; Dva srebrena svijećnjaka, koja se nose pred biskupom u crkvi (bugia); Veliki sat, koji uz satove i časove, pokazuje i mijene mjeseca. I ovo je carski dar Franje I. biskupu Mileti, kad je iz Italije polazio preko Beča u milu domovinu; Biskupova kašika iz g. 1807. gostarica, putnički štap, pozlaćena čaša, koju je kao mali dar zahvalnosti pošlo Miletiću iz Beča onda mladi fra Marijan Šunjić, kojega je tamo pošlo Miletić na orijentalnu akademiju; Miletića misal, pontifikal, ritual itd.; Od Miletića izdane knjige: ''Početak slovstva'' 1815., ''Istomačenje nauka krstjanskoga'' 1818. i ''Naretbe biskupske''; Tri životopisa Miletića, napisani jedan od fra Mije Bativića, drugi od biskupa Šunjića (latinski), treći od fra Lovre Karaule (u rukopisu); Miletićeve biskupske naredbe puku, rukom štampane iz g. 1817. sa pečatom i vlastoručnim potpisom Miletića, te potpisom nasljednika mu Barišića; Donji dio ormara ispunja posugje, u kojem je biskup posvećivo ulje za cijeli svoj vikarijat. Ovdje su takogjer neke svete slike biskupove, te sandučić sa nekolko dišaka Miletićeva oca, koji je bio zlatar. Kad se svrstaju svi spisi bogoduhog biskupa, popunit će ovu njegovu zbirku do kraja.

III. Bosansko-franjevačka zbirka. Ova zbirka krije u sebi predmete od zamašne povjesničke  važnosti i zanimivosti, kao i od nominalne vrijednosti. Najbolje će u ovu zbirku pristati jedan predmet, koji je lako stariji i od same Athname; a to je čuveni 1. Grbovnik: Ovo je kao velika knjiga uvezan skup od 139 grbova balkanskih zemalja, te bosanskih i srpskih kraljeva i plemića. Na dva naslovna lista nalazi se: na prvom skupu grbovi od devet balkanskih pokrajina, a na drugom starobosančicom napisano, da je te grbove u čast Stjepana Nemanje (Dušana), cara srpskoga, narisao pop Stanko Rubčić god. 1340. Tude takogjer ima na latinskom jeziku potvrda iz god. 1800. biskupa fra Grge llijića, da se taj grbovnik od pamtivijeka čuva kod fra­njevaca u Fojnici. O ovome fojničkom grbovniku mnogo se je po listovima znanstveno raspravljalo, osobito: da li je on uistinu original iz godine 1340., ili poznija kopija onogodišnjega originala; ali nema dokaza, kojim bi se ijedno po­tvrdilo, ili zanijekalo. No svakako mu sama vanjština daje mnogo stoljeća života; a i mjerodavne oblasti priznaju ga kao autentični kodeks plemićkih grbova. U ovom je grbovniku za Bosnu praktični dokaz, da je pravi grb kraljevstva bosanskoga: na dva štapa po jedna arapska okru­njena glava, megju njima mjesec sa zvijezdom, a ne onaj, što se danas rabi za Bosnu; to bo je polag grbovnika grb Primordiae – Primoja i Rame. Onaj bosanski grb potječe nedvojbeno još od bosanskih banova, ako ne i od prije; ter ako grbovi ostalih balkanskih zemalja isti su sada, kakvi su bili 1340., to dosljedno mora biti isti i bosanski grb. Samo neznalica povijesti može priznati bosanskim pravim grbom sadanji nametnuti grb, koji pripada drugome kraju! Izvan okvira je ove knjige opisivati i tumačiti pojedine grbove, nego navodimo iz grbovnika imena samo nekih poznatijih plemićkih obi­telji, od kojih su neke izumrle, neke i sad žive u raznim krajevima. Evo nekih: Kotromanović, Nemanjić, Mrnjavčić, Tvrtković, Grebeljanović, Branković, Kaštriotić, Crnoević, Kosačić, Kačić, Vojnović, Vladimirović, Novaković, Dražoević, Rubčić, Pažačić, Stanković, Vuković, Ugrinović, Knezović, Vlasić, Šubić, Frankopanović, Tomanović, Kovačić, Zviezdić, Zlatonosović, Tasovčić, Zoranović, Radielović, Bosnić, Žarkoević, Resić, Sladoević, Kopčić, Margetić, Vilić, Ljubibratić, Šestokrilović, Sokolović, Halenić, Klešić, Vukotić, Mirilović, Maslović, Alaupović, Radmirović, Kosovčić, Rajković, Krasoević, Tolišić, Senčević, Križić, Grubešević, Ždralović, Jablanić, Glumčić, Žantić, Županović, Cetinjanić, Neorović, itd. 2. Muhamedov list: Uz Athnamu bio je Muhamedov list glavnom podlogom svih sloboština, što su ih bosanski franjevci dobili izravno od padišaha. Ovaj važni ferman dao je sultan Muhamed Sionskim kalugjerima, a kasnije je protegnut na bosanske rubane-franjevce, kao i na sve redov­nike u turskom carstvu. Službena kopija toga lista nalazi se sada u samostanskom muzeju, pričajući nijemo, koliko su puta ona ista slova oprav­dala kod nižih turskih oblasti krivo progonjene franjevce. Donosimo taj zanimivi Muhamedov list, preveden iz turskoga jezika: ''Ugovor, kojega učini Muhamed s rubanima od brda Siona i sa svim drugim rubinima kršćanskim. Ovaj ugovor zabranjuje od rubana uzimati urar ili štogod drugo, ili im činiti ikakovo nasilje i nepravdu. Svi, koji su moje vjere i zakona na Istoku i Zapadu, u Arabiji i Perziji, svi blizi i daleko prebivajući, svi učeni i neuki, svikolici neka znadu, da je po ovom pismu vjera zadata rubanima i kršćanima. Kogod dakle ovom ugovoru i zadatoj vjeri hude suprot činio, meni se suprotivi, ili kogod pri­pusti oli zapovjedi, da se njima nanese kakova uvreda: suprotivi se obećanju i riječi Božjoj, čini se dostojan Božje srdžbe i proklestva, bio to sultan, ili koji drugi u me vjerujući (musliman). Ako bi koji ruban, oli papaz, oli kakav putnik uteko u njihova prebivališta, ja, koji sam onih mjesta čuvaoc i hranitelj, otirat ću ondale sve, koji bi njima kakvu uvrjedu hotjeli učiniti. Neka se takogjer od njih ne iziskuje i ne uzima arač; nek u njih nitko ne dira, niti im se tko usudi šta na žao učiniti. Kakogod su suci poglavari i zapovjednici od svojih kotareva (nahija), tako su i župnici od svojih župa (nurija). Kad dolaze u svoje manastire, neka se nitko u njih ne miješa; neka im putnici ne dosagjuju; neka se ne usudi nitko njihove crkve i kuće razva­ljivati; neka se njihovo pokućtvo ili mal ne okreće u načinjavanje džamija; neka nijedan musliman ne uzima ništa njihovu u svoju kuću. Kojigod bude činiti proti ovome, što je zabranjeno, neka zna, da je uvrijedio riječ Božju, da je protivan proroku Njegovu. Buduć da su oni zdati za sveudiljnom mo­litvom, neka nitko od njih ne iziskuje arač ili kakve danjke. Njihove dugove ja odkupljujem. Gdjegod oni bili, na moru ili na zemlji, ja ih pod svoju obranu primam. Arača i desetine neka nitko od njih ne iziskuje; ipak koji ima arač plaćali, neka ne plaća više od 12 drakmi – teškim danjcima nek se ne pritiskuju. S njima neka postupaju muslimani tihim i slatkim načinom, jer su oni kršćani i rubani, vrijedni požaljenja. Tko htjedne njih uznemiriti, vazda ga otjerajte. Ako koji Turčin uzme koju kršćanku, budi joj dopušteno prebivati kod tog svog muža muslimana, ali neka joj ne zabranjuje ići u crkvu i po svom zakonu molitvu činiti. Kogod proti ovomu Božjem ugovoru bude činiti, neka zna, da je uvrijedio Boga i njegova proroka. Nitko nek im ne zabranjuje crkve načinjati i popravljati; i do dana sudu općenitog neka u njih nitko ne kreće. Suret ovog pismu jest ispisan iz istog rukopisa, mjeseca rebiulahyr, dana 4., godine 1044., a  Gospodinove 1638.'' 3. Starinska  zvona. To nijesu zvona, nego dvije debele željezne ploče veseći na gredi, o koje bi se udaralo željeznim tokmacima, i glas toga sazivo je narod u crkvu, namjesto zvona, koja za turskog vremena nijesu smjela zvoniti. 4. Starinske svjetiljke, kojima su se služili redovnici u sobama. One su se punile uljem, u kojem je stijenj plaminjao i svjetlio. 5. Starinska kovna tintarnica i pisaći pribor za puta. Stari kožnati tok za pisma. 6. Čelenka, koju je u znak odlikovanja davno dala turska vlada nekom fra Petru Koziću. 7. Osmanlijska odlikovanja (medžedije), podijeljena dvojici pokojnih franjevaca, i tri reda od sadašnje uprave državne. 8. Mnogobrojni pečati ovog samostana i biskupa, od kojih su neki stari i preko 300 godina. 9. Mnogi prstenovi,  neki i biskupski; jedan zlatni od velike vrijednosti –  dar nadvojvode Salvatora pok. fra Jerki Barbariću. 10. Prsni križevi nekih biskupa, što su u Fojnici prebivali. 11. Biskupski štap biskupa Dragičevića ili Dobretića. 12. Cigarluk i vaza za duhan Omerpaše, umjetno gravirani rad. 13. Četiri velika dukata – dar prestolonasljednika Ferdinanta fra Dominu Gojsiloviću, koji mu je čitao misu na Bugojnu prigodom lova. 14. Stari turski žepni satovi. 15. Nekoliko liječničkih aparata starih liječnika fratara. 16. Starinske gitare, na koje su prije ujaci svirali.

IV. Crkvena zbirka. To je zbirka nekih crkvenih pred­meta, koji se više ne rabe, a ističu se bilo svojom starinom, bilo umjetninom. To su: Nekoliko uzoraka bogatog i umjetnog crkvenoga veziva; Veliki križ, obložen islikanim sedefom iz god. 1753.; Dragocjeni kalež i procesijonalni  križ, kao takogjer nježna kruna Majke Božje i Isusa – sve filigranski rad fojničkih zlatara; Tabla ''Chorus'', risana godine 1782.; Misal biskupa Maravića iz g. 1620., i jedan samostanski iz g. 1666.; Dva prastara križa – najnježnija   drvorezbarija, srmom okovana. U donjem razdjelu ove i pregjašne zbirke izložene su mnoge ploče s natpisima, što su bile bilo na samostanu, bilo na crkvi. Imajih, koje su takogjer urešene s krasnom ornamentikom, da­pače s narodnim motivima.

V. Zbirka oružja. Ovdje je za uspomenu pohranjeno različito starinsko oružje, kojim su se franjevci branili u ona ratoborna vremena. A jest: Raznoga sustava puške, kao: štuc, tančica, kubura, šišana, karadus, vinčester, martinka, itd. – svake po jedan primjerak; Mnogi samokresi, najviše ih na kremen; Nekoliko sabalja, osobito lijepe dvije krivošije; Više velikih handžara (jatagana), sa urezanim turskim  natpisom; Raznog oblika barutnjače; Nadžaka, topuza, salma, bajoneta.

VI. Zbirka iskopina. Zasada posve malena. U njoj su našasti predmeti rimski u okolici Skoplja i Fojnice. Ima dosta rimskih fibula i pera s oklopa. Nekoliko velikih čavala, iskopanih pod bogomilskim stećcima.

VII. Zbirka narodnog veziva. Šarovita zbirka, koja privuče oči svakoga posjetioca. Tu je u bogatom izboru sabran sav mogući bosanski vez stari i novi, većinom iz ovoga kraja. Staro je vezivo veoma zanimivo. To je na peškirima, čevrmama, jaglucima. Ima uistinu sjajnih primjeraka.

VIII. Prirodoslovna zbirka. Ona je živi svjedok, kolko su stari ''ujaci'' bili napredni, da se većinu ne samo drugih nego i ove znanstvene zbirke skupili. Akoprem malo, ali upravo krasnih uzoraka možeš u njoj opaziti. Navodimo glavnije objekte: Velike morske školjke, zvijezde, jantari, koralji, predmeti od morske pjene; Mnogi, poput cvjetova nježni, komadi sige; Više okamenina; Komadi lave, nafte, asbesta, itd.; Rijetkih primjeraka raznih ruda iz okolice i daleka: željeza, anti­mona, pinta, oko 20 vrsti mramora, kristala, itd.; Lijepo uregjen herbarium od bilinstva iz okolice; Nekoliko zanimivih primjeraka iz prirode, zvanih ''igra naravi''; Nešto aparata za fizikalne pokuse, što je služilo prije mjesnim franjevcima, kad su bili u školi pučki učitelji; K ovoj zbirci pribrajamo i neka rukodjela, osobito na drvetu, koja se ističu ili zanimivošću, ili umjetnošću. Od posljednih spominjemo upravo preciznu drvorezbariju jedne kapelice, što je bila na zagrebačkoj izložbi, zatim domaće drvorezbarije: čitava jedna sobna vrata, velika ploha od
kovčega, nekolko drvenih čaša, itd.

IX. Zbirka narodnoga odijela. Malobrojna je, jer nijesmo u nju uvrstili uzorke sadašnjega dijela, nego prijašnjaga.Vrijedniji su komadi: Svilena anterija, sva vezana; Velike muške toke iz starine; Srebreni kov za ječerme; Velika slika na platnu iz god. 1783., na kojoj su onovremene nošnje naroda fojničkoga.

X. Zbirka starih novaca (Numizmatika). Ako bi tko mislio, da u onim danima tmine i  progonstva nijesu znati bo­sanski franjevci i za ime ove idealne znanosti, prevarit će se. Ne znamo, bili se i danas moglo s većim oduševljenjem baviti skupljanjem starina, osobito starinskog novca, kao što su to činila braća ovoga samostana prije. To je donekle i protuma­čivo; oni su bo svi polazili više nauke u inozemstvu, gdje su vidili razne zbirke, naučili to cijeniti i vrativši se u domovinu dali se mnogi na sakupljanje takih stvari, prema onodobnim prilikama. Veliki narodni biskup Miletić bio je toliko zanesen za starinama, da je svojim župnicima preporučio, da mu pošalju gdjegod nagju kakvu starinu, i on će ju otkupiti. On je stvorio tako uz ine starine i bogatu numizmatiku u Fojnici. No poslije njegove smrti odnese ju g. 1834. fra Marijan Šunjić i pokloni Frani I. ugarskom kralju i njegovom narodu u ime bosanske provincije za zahvalnost učinjenih dobročinstva bosanskoj re­dovničkoj mladeži. Ipak se je i kasnije našlo ovdje braće, koja su imala za numizmatiku smisla, pa su revno za nju radili. Prvi je numizmatičar bio poletni fra Bono Perišić, koji, nešto sam, nešto s drugima, prikupi mnogo vrijednih novaca. Ali i od toga – kako se tuži u jednome svome spisu – izginu mu dosta: jedan mu dio za njegove odsutnosti uzeše neki iz drugih kra­jeva, jedan dio bijaše povjerljivo dao na proučavanje, ali to ode drugim putem. Nu unatoč svega toga poznije sabiranje o. Perišića i druge zauzetne braće stvori tolko i takih primjeraka numizmatike, da je o njoj izjavio prvi sadašnji stručnjak u Bosni, Dr. Truhelka, e je to od privatnih numizmatika ''najdragocjenija zbirka''. Trebalo bi stručnoga znanja, da ovu zbirku opišemo; ali mi ćemo ovdje spomenuti samo općenito novce fojničke numizmatike, koji su razredani, dočim ih još ima neodregjenih. Najviše ima novca rimskoga i slavenskoga. To su: Bosanski novci bana Kotromanića, kralja Tvrtka  I. i II. Tome i Stj. Tomaševića; Dubrovački, vrlo mnogi, osobito srebreni; Slavenski: poljski, (Sigismundovi), srpski, bugarski, ruski; Ugarski mnogi, osobito vrijedan dukat Matije Korvina; Novci Habsburgovaca, kao: Maksimilijana, Leopolda I. i II. Franje Lotarinškoga,   Marije Terezije, mnogi zlatni Josipa I. i II., Ferdinanda i Franje Fosipa I; Mletački novci, vrlo mnogi; Raznih država europskih novci: engiezki, švicarski, franceski, turski svake vrsti, njemački, (koli svjetovnih, toli   duhovnih gospodara), italski, španjolski, skandinavski, raznih država balkanskih; Izvaneuropski novci, osobito mnogih američkih republika; Grčki novci; najstariji: Filipa Macedonskog i Aleksandra Velkoga; Rimski novci bogato su zastupani u zbirci, tih je razne kovine, forme i veličine, a najviše raznih gospodara: vrijedni su: Oktavijana Augusta, Trajana, Valensa, Gordijana (16 raznih vrsti), Valerijana, Antonija Pija itd., i novci mnogih rimskih patricijskih obitelji. Pripomenut nam je, da se u muzeju zameće i mala gale­rija slika. Dosad ima oko desetak uljenih slika na platnu. O četirima se može reći, da su ispod umjetničkoga kista: Madona, od kojega prvaka talijanske škole; sv. Frano Asiški, Gospa Trsatska i Presv. Srce Isusovo – ove koliko su stare, još su više umjetničke slikarije. Ovamo spadaju i zbirke fotografija. To su u 4 omašna albuma: 1. zbirka povjesnih i prosvjetnih velikana, 2. zbirka vladara i državnika, 3. zbirka crkvenih dostojanstvenika, 4. zbirka bosanskih franjevaca.

Dobro došli na službenu web. stranicu Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici. Cilj nam je pružiti potrebne informacije našim vjernicima i svim ljudima dobre volje. Svim posjetiteljima želimo Mir i Dobro!

Info centar muzeja i samostanski podrum (konoba) otvoreni su svakim radnim danom od 12.00 do 16.00 sati. Najavljeni dolasci grupa mogući su, u dogovoru s voditeljem muzeja, i u drugim terminima.

Cijene ulaznica: za odrasle je 5 KM, a za grupe, učenike i studente je 3 KM. 

Knjige iz knjižnice mogu se podići svakim radnim danom od 12.00 do 16.00 sati.

 

 

Pet Pro 02 @19:00 -
Promocija knjige "Gotuša"
Studeni 2022
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30
You must have the Adobe Flash Player installed to view this player.
You must have the Adobe Flash Player installed to view this player.

MEĐUNARODNI DAN MUZEJA I EUROPSKA NOĆ MUZEJA, Fojnica, 18. 5. 2'016. - FTV

DUHOVI, 15. 5. 2016. - TV KISS

PRVA PRIČEST, 8. 5. 2016. - TV KISS

BIBLIOTEKA FOJNIČKOG SAMOSTANA OTVARA VRATA ČITAOCIMA, 12. 03. 2016., Federacija plus - FTV

FRAMA Fojnica: Neka pjeva svaki stvor (Framafest 2015.)

FRAMA Fojnica: 15. obljetnica (Mile Belojica)

IN MEMORIAM: pok. Fra Tomislav Trogrlić Šitum - TV KISS

JA SAM MUZEJ - 04. 08. 2015., Fra Nikica Vujica

USAID ULOŽIO PREKO 100.000 KM U SUSTAV GRIJANJA SAMOSTANA I MUZEJA U FOJNICI, 18. prosinac 2014.g. - TV KISS

OBNOVLJEN FRANJEVAČKI MUZEJ U FOJNICI, 27. svibanj 2014.g. - Al Jazeera Balkans

PREDSJEDNIK VLADE RH ZORAN MILANOVIĆ DANAS OTVORIO OBNOVLJENI SAMOSTANSKI MUZEJ U FOJNICI, 27. svibnja. 2015.g. - TV KISS

NAKON ČETRNAEST GODINA OBNOVLJEN FRANJEVAČKI MUZEJ U FOJNICI, 28. svibanj 2014.g. - RSE Balkan

OTVOREN MUZEJ FRANJEVAČKOG SAMOSTANA DUHA SVETOGA U FOJNICI, 27. svibanj 2014.g. - FTV

SVEČANO OTVOREN MUZEJ FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U FOJNICI, 27. svibanj 2014.g. - Kanal 6

LA VERNA: DOBROVOLJNO DARIVANJE KRVI, 8. ožujak 2014.g. - TV KISS

FSR i FRAMA FOJNICA, 11. prosinac 2013.g. - TV KISS

FRA AUGUSTIN MILETIĆ, biskup, AKADEMIJA, 9. svibanj 2013.g. - TV KISS

550-ta OBLJETNICA AHDNAME, 15. svibnja 2013.g. - TV VISOKO

550-ta OBLJETNICA AHDNAME, 15. svibanj 2013.g. - TV KISS 

FOJNIČKI FRATRI, 27. svibanj 2013.g. - Al Jazeera Balkans

BOSANSKI FRANJEVCI PONOSNI ČUVARI AHDNAME, 23. svibanj 2013.g. - Al Jazeera Balkans

PROSLAVA DUHOVA, 14. lipanj 2011.g. - TV KISS

FRA NENAD DUJIĆ, maestro, AKADEMIJA, 25. listopad 2011.g. - TV KISS

FOJNIČKI GRBOVNIK, 11. studeni 2011.g. - TV KISS

OTVORENA IZLOŽBA "SARAJEVSKI ATENTAT 1914.g. I PRVI SVJETSKI RAT U ARHIVU SAMOSTANA FOJNICA", 18. ožujak 2014.g. - TV KISS 

U FOJNIČKOM SAMOSTANU IZLOŽENA SKULPTURA "POSLJEDNJA VEČERA" AUTORA ZVONIMIRA MIHANOVIĆA, 11. travanj 2014.g. -TV KISS

JEDINSTVENA IZLOŽBA NAMIJENJENA SLIJEPIM I SLABOVIDNIM OSOBAMA, 31. siječanj 2015.g. - FTV

30. SIJEČNJA NOĆ MUZEJA OBILJEŽENA I U SAMOSTANU U FOJNICI, 2. veljača 2015.g. - TV KISS

FOJNICA: NAJAVA PRIJENOSA MISE NA HRT-u, 2. ožujka 2012.g. - TV KISS

PUČKE MISIJE U FOJNICI, 9. lipanj 2011.g. - TV KISS

ZUPA I SAMOSTAN FOJNICA, 2.4.2011., FTV

FOJNICA: FRANJEVAČKI SAMOSTAN BOSNIENHILFE, 2. travanj 2012.g. - TV KISS

ZLATNA MISA FRA TVRTKA GUJIĆA, 18. srpanj 2012.g. - TV KISS

FOJNICA: PRVI FRANJEVAČKI MARŠ U BiH, 28. srpanj 2011.g. - TV KISS

FOJNICA, SULEJMAN TIHIĆ: "FRANJEVAČKI SAMOSTAN U FOJNICI JE ZAJEDNIČKO DOBRO SVIH NARODA U BiH", 8. lipanj 2011.g. - SDA BiH

ŽIVE JASLICE U FOJNICI, 31. prosinac 2012.g. - TV KISS

SAMOSTANSKA CRKVA U FOJNICI: KOLAUDACIJA OBNOVLJENIH ORGULJA, 10. listopad 2012.g. - TV KISS