Fra Benedikt Vujica proslavio dijamantnu misu u Beogradu
Osvrćući se na naviješteno Evanđelje (Mt 5, 13 – 16), kazao je da je Isus apostole pozvao da svojim načinom života iz dana u dan budu okus u svim bljutavostima svijeta i da nose svjetlo u raznim tminama koje ga obavijaju. „Ako je tko poslan u ovom svijetu biti sol i svjetlost, učiti druge i sam vršiti Božje zapovijedi, onda je to svećenik. Sa svećeništvom je slično kao i s krštenjem: Bog čini prvi korak. On nas prihvaća, On nam daje svoju milost, On nas čini novim ljudima prije negoli smo sami mogli odgovoriti, i prije negoli smo sami mogli nešto učiniti. Od tada tajna povijest našega života nije ništa drugo nego rasti onako kako nam je On pripravio u svojoj ljubavi. Biti svećenik znači započeti nešto što će do smrti uvijek bivati veće od nas, naših mjera i predodžbi. I sada mi koji smo svećenici nakon svih ovih godina osjećamo kako ponekad zaostajemo za onim što od nas ova služba traži, i kako mnogo puta ova služba nadilazi naša ljudska ograničenja“, kazao je mons. Palić.
Rekavši da je fra Benedikt za svećenika zaređen 1963. godine i da su mu 60 godina službe, osobni život i vjernička povijest u bogatoj crkvenoj povijesti isprepleteni s događajima Drugoga vatikanskog sabora, s euforijama i razočaranjem, s vremenima rasta i sazrijevanja, čekanja i iščekivanja, podsjetio je kako je svatko tko je u to vrijeme bio zaređen otišao je s porukom „aggiornamenta“, posadašnjenja – nositi vjeru danas, razumjeti znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja, biti kritičan u smislu razlikovanja duhova, što više vodi životu u slobodi.
„Papa Franjo je u Misi posvete ulja 2014. godine rekao: ‚Gospodin nas je pomazao uljem radosti, a to nas pomazanje poziva da primimo ovaj veliki dar, vedrinu, svećeničku radost i učinimo taj dar svojim. U našoj svećeničkoj radosti nalazim tri važne značajke: radost koja nas pomazuje, ne premazuje i čini bezobrazno licemjernima, glamuroznima i samozadovoljnima, te vječna radost i ona misionarska radost koja zrači i privlači svakoga. Dragi fra Benedikte, danas zahvaljujemo Bogu za snagu koja Vam nije ponestala, za milost bez koje ne biste mogli slijediti Krista i raditi za njegovo kraljevstvo. Želimo zahvaliti i Vama za radost s kojom ste živjeli svoje svećeništvo i redovništvo, radost kojom ste vršili sve svoje službe, a to činite i danas. Poznato nam je iz Vašega života da su životne okolnosti ponekad bile takve da nije bilo previše razloga za radost. Vi ste i u takvim okolnostima znali da razlog radosti i zahvalnosti leži u Isusu, koji Vas je pozvao i poslao i koga ste odlučili slijediti i posvetiti mu život redovničkim zavjetima. Ova obljetnica je trenutak da Vam kažemo hvala što ste ustrajno živjeli svećenički i redovnički život. Hvala Vam u ime svih koje ste susretali u svojem životu i kojima ste kao svećenik nešto dali, učvrstili vjeru, pružili znanje, poticali na dublje poznavanje otajstava vjere, odgajali na putu prema svećeništvu, tješili, slavili liturgije, ponekad samo tiho bili nazočni i borili se za odgovore iz vjere. Možete biti ponosni na ono što ste postigli kroz svoju predanost Božjem kraljevstvu, djelujući na koristan i plodan način“, zaključio je biskup Palić.
Na koncu mise, fra Benedikt je izrekao osobnu zahvalu. „Zahvaljujem dragomu Bogu od koga je svaki dobri dar, koji mi je dao život i bio pouzdan vodič u svim trenutcima života. Bog me je izdašno pomagao, vazda, iznenada i čudesno, kako u vrijeme odrastanja i školovanja, tako i kasnije u vrijeme odgojnoga i poglavarskoga služenja. On mi je bio čvrst oslonac i najbolji pedagog u svim životnim teškoćama i iskušenjima. On me je uvijek iznova obasjavao svojim božanskim svjetlom i svojom snagom. Osjetio sam da vidi i razumije da su mi i tegobni trenuci životnoga puta bili uistinu spasonosni. U svim teškoćama života me je jako dobro vodio. Zato: Slava Tebi, Bože, slava Tebi!“
Zahvalio je potom i roditeljima, braći i sestrama, svojoj brojnoj rodbini i dobročiniteljima, prijateljima svećenicima, odgojiteljima i profesorima u franjevačkom sjemeništu i klasičnoj gimnaziji u Visokom, novicijatu u Kraljevoj Sutjesci, na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, te na rimskim učilištima Antonianumu, Angelianumu, Papinskom istočnom institutu i Russicumu.
„Hvala upravi moje Franjevačke provincije Bosne Srebrene za povjerenje, razumijevanje i podršku u mojem 44 godine dugom radu u Sarajevu i ovdje u Beogradu“, kazao je jubilarac na kraju, zahvalivši i vjernicima i gostima na svetoj misi.
Misu su suslavili svećenici franjevci iz slavljenikove provincije, te svećenici Beogradske nadbiskupije i oni pristigli iz drugih krajeva.
Fra Benedikt Vujica rođen je 20. veljače 1936. u Brestovskomu kod Kiseljaka, gdje je završio osnovnu školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Rimu. Studij liturgike završio je na Papinskom liturgijskom institutu pri Papinskom ateneju Anselmianum na kojem je doktorirao 1971. godine. Za svećenika je zaređen 1963. godine, a od 1968. predavao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Od 2012. godine je na službi gvardijana u Samostanu sv. Ante u Beogradu. (IKA)
